U užem i najčešćem smislu, Zagrebačko prigorje je prirodno-zemljopisno područje u središnjoj Hrvatskoj koje se proteže južnim obroncima Medvednice prema rijeci Savi.
Ono obuhvaća šire područje oko grada Zagreba te mjesta, gradove i općine kao što su Podsljeme, Sesvete, Sveti Ivan Zelina i Dubrava.
Zamislite zeleni, suncem okupani zagrljaj koji obavija glavni grad Hrvatske, Zagreb. To je Prigorje!
Za polja i vinograde, Prigorci su nosili jednostavno, neukrašeno ruho od domaćeg lana ili konoplje – skromno, ali praktično za težak rad, prilagodljivo i udobno.
Za vjenčanja, crkvu i proslave, obično se platno pretvaralo u raskoš. Žene su se kitile svojim najljepšim maramama, mašnama, sjajnim broševima, crvenim koraljima oko vrata i vezenim rupčićima u pasu. Muškarci su ponosno pokazivali bogato ukrašene crvene prsluke zvane lajbek i široke kožne pojaseve u koje bi također zataknuli vezene rupčiće, a izgled su upotpunjavali svojim najljepšim čizmama i tradicijskim šeširom, odnosno škrlakom.
Vezovi na zapešćima rukava, poznati kao ošvice, odmah su otkrivali s kojeg brega dolazite. Različit raspored geometrijskih uzoraka i sitnih detalja jasno je označavao pripadnost pojedinom zaselku.
Jarke, živopisne crvene boje bile su rezervirane za mladež, simbolizirajući sreću, plodnost i zaštitu protiv uroka. Starije žene, udane žene ili one u žalovanju prelazile su na skromne, tamne boje i zagasite nijanse crvene, što je označavalo zrelu dob, društveni status ili tugu.
Zrakom je odzvanjala pjesma i živi zvukovi, prvo starijih gudačkih i puhačkih instrumenata, a kasnije je zavladala tamburica. U to se vrijeme odmah moglo znati iz kojeg sela netko dolazi, samo po načinu na koji pjeva i naglašava plesne korake. Svaki je breg na svoj način popevke slagal. Sve bi kulminiralo drmešom – dinamičnim plesom poznatim po ritmičnom titranju cijelog tijela koje dolazi iz rada koljena.
Rođeni smo i odrasli u Remetama, u podnožju Medvednice – dijelu Zagreba poznatom kao Podsljeme. To je dom tradicionalne prigorske narodne nošnje koja je osobitost ovog kraja i koja je inspirirala samu srž naše priče.
Folklor za nas nije samo hobi. Glazba, ples i narodna nošnja identitet su kraja u kojem smo odrasli – oni su nas oblikovali, odveli nas diljem svijeta i svaki nas put vratili kući.
Godinama ovu ljubav dijelimo kroz ples i glazbu na folklornim festivalima, koncertima i kulturnim događanjima.
Svijet se kreće sve brže, pa i mi moramo promijeniti način na koji čuvamo svoju baštinu. Vjerujemo da tradiciji nije mjesto samo u muzeju. Ona živi na ulicama, kroz ljude i u njihovim sjećanjima.
Koncept Folk me up nastao je kako bi tome pomogao – svakim nezaboravnim Folk me up iskustvom.